Dobrodošli na stranicu na kojoj objavljujemo znanstveno provjerene činjenice i vijesti o koronakrizi

Prikazujem sadržaj po oznakama: karantena

Stručnjak za zarazne bolesti kaže da zaključavanje u UK nije učinkovito

Broj infekcija je narastao nakon uvođenja zaključavanja

21 January, 2021    Paul Joseph Watson

Stručnjak za zarazne bolesti profesor Steven Riley kaže da trenutni podaci pokazuju da nacionalno zaključavanje u Ujedinjenom Kraljevstvu ne djeluje

Riley, koji je profesor dinamike zaraznih bolesti na Imperial Collegeu u Londonu, citirao je studiju React koja pokazuje da se "prevalencija infekcije povećala između 6. i 15. siječnja", nakon što je nacionalno zaključavanje najavljeno 4. siječnja.

"To je dovoljno je dugo vremena da bismo se, da je zaključavanje djelovalo učinkovito, zasigurno nadali da ćemo doživjeti pad", rekao je Riley.

Profesor je dodao da trenutna istraživanja "zasigurno ne podržavaju zaključak da zaključavanje djeluje".

Kao što smo istaknuli prošli tjedan, recenzirana studija istraživača sa Stanforda je otkrila da obavezno zaključavanje ne donosi više koristi u zaustavljanju širenja COVID-a 19 od dobrovoljnih mjera poput socijalnog udaljavanja.

Istraživači nisu otkrili "nikakav jasan, značajan blagotvoran učinak [restriktivnijih mjera] na rast slučajeva u bilo kojoj zemlji".

Iako brojne studije pokazuju da zaključavanja nemaju utjecaja na smanjenje širenja virusa, lavina podataka pokazuje odnose svoj danak u ljudskim životima.

Akademici s Dukea, Harvarda i Johnsa Hopkinsa upozorili su da bi u sljedeća dva desetljeća moglo biti oko milijun smrtnih slučajeva više kao rezultat zaključavanja.

Tisuće liječnika i znanstvenika bilježe protivljenje mjerama zaključavanja, upozoravajući da će uzrokovati više smrti od samog koronavirusa.

Izvor: https://summit.news/2021/01/21/infectious-diseases-expert-says-uk-lockdown-is-not-working/

Objavljeno u Lockdown

Rimski sud doveo je u pitanje zakonitost mjera talijanske vlade

Drago Kraljević    10. siječanj 2021.

Šira krizna pitanja koja pogađaju mnoge ljude i proizvodne aktivnosti, ne proizlaze iz samog COVID-19, već iz načina reguliranja ove situacije koju vodi vlada pomoću Dpcm-a, koji je ograničio neke od temeljnih sloboda građana, posljedično uzrokujući ovu krizu, piše u odluci suda

Prema podacima Sveučilišta Johns Hopkins od 18. prosinca 2020. godine, Italija je država s najvećom stopom smrtnosti na svijetu od koronavirusa: 111,23 smrtnih slučajeva na 100 tisuća stanovnika. Potom slijede Španjolska (104,39), Velika Britanija (99,49), SAD (94,97)…

Tijekom vođenja jedne građanske parnice na sudu u vezi s posljedicama donošenja vladinih mjera protiv COVID-19, sud u Rimu je 16. prosinca 2020. godine izrekao ocjenu o nezakonitosti i neustavnosti pojedinih vladinih uredbi (Ordinanza n. 45986/2020 RG, p. 25). Time je Sud zašao u područje ocjene ustavnosti ministarskih uredbi (Dpcm), koje je osobno potpisao Giuseppe Conte, predsjednik Vijeća ministara (Vlade). Presudu je donio sudac Alessio Liberati, koji je ranije obnašao dužnost suca za kaznena djela. Liberati je napisao oko 40 knjiga iz različitih pravnih područja, predavao je na postdiplomskom studiju na nekoliko sveučilišta i godinama je uključen u proučavanje problematike ostvarivanja veće transparentnosti i neovisnosti pravosuđa.

»’Dpcm kojim je talijanska vlada intervenirala kako bi ‘zatvorila’ Italiju i upravljala pandemijom, nema pravno utemeljenje jer nije bila regulatorne, već administrativne prirode«, navodi se u ovoj presudi. Da bi premijer mogao djelovati u željenom smjeru, morao se pozvati ​​na odgovarajući zakon, što u dpcm-u to nije razvidno. Nekoliko je talijanskih stručnjaka za ustavno pravo, već ranije upozoravalo na ovaj problem, rekavši da je Dpcm zapravo neustavan. Sud se pritom poziva na izjave Antonija Baldassarrea, nekadašnjeg predsjednika, danas počasnog člana ustavnog suda Annibale Marinija, bivšeg predsjednika ustavnog suda i redovitog profesora prava te Sabina Cassesea, akademika, eksperta za međunarodno pravo i počasnog člana Ustavnog suda. Annibale Marini, predsjednik emeritus Ustavnog suda, 29. travnja 2020. godine za Adnkronos je izjavio: »Dpcm ne može utjecati na temeljna prava i slobode građana. Upotrebljen je na način sumnjive ustavnosti.«

Koji su zapravo bili osnovni razlozi zbog kojih je sud utvrdio da uredbe talijanskog premijera nisu zakonite? Prvo, izvanredno stanje može se proglasiti samo na temelju odredbi zakona lgs. n. 1. iz 2018. godine. Zakon o civilnoj zaštiti primjenjuje se samo na prirodne katastrofe, poput poplava ili potresa, ili na katastrofe izazvane ljudskim djelovanjem, poput požara. Prema mišljenju suca, u spomenutim Dpcm-ima nema ni traga pozivanju na izvanredno stanje iz zdravstvenih razloga. Vlada bi mogla dobiti izvanredne ovlasti primjerice u slučaju ratnog stanja. No, kada je riječ o borbi protiv koronavirusa, takva mogućnost u postojećim okolnostima ne postoji. U konkretnom slučaju, odustajanje od novčane kazne za tvrtku u postupku posljedica je nezakonitosti ministarskih uredbe, utvrdio je sud. Nakon presude, na koju stranke imaju pravo žalbe, postavilo se ozbiljno pitanje: djeluje li vlada zaista izvan normi demokratske države, ograničavajući pritom slobode građana kršenjem zakona?

Dpcm pomoću kojeg je premijer Giuseppe Conte, od ožujka do danas, promijenio životne navike Talijana, s ciljem da pokuša ograničiti širenje koronavirusa, doveo je do niza prijepora. Pritom valja kratko objasniti što je »Dpcm«? To su odluke, upravni akti, koje u talijanskom pravnom sustavu po svome značaju pripadaju tzv. »sekundarnoj razini«. Općenito govoreći, dpcm je usmjeren na provedbu zakona ili uvođenje propisa. No, kako ističe sud, dpcm se ne smije poistovjećivati s uredbama sa zakonskom snagom, koju vlada donosi u punom sastavu kao vijeće ministara. Svaka uredba premijera, koja je »nižeg ranga«, mora biti regulirana zakonom i/ili uredbom koja utvrđuje njezin opseg, opća načela i ograničenja. U protivnom je ona protuustavna. Stoga, nemali broj talijanskih građana, s pravom postavlja pitanje zašto su, nakon širenja koronavirusa, doneseni Dpcm-i koji predviđaju tako velika ograničenja temeljnih ljudskih prava, poput prava na slobodu kretanja koje je utvrđeno samim Ustavom, a da prethodno nisu prošli temeljitu raspravu u Parlamentu. Odgovor vlade je sljedeći: »Dpcm odluke predstavljaju najbržu, najučinkovitiju i zajamčenu metodu zaštite individualnog i kolektivnog zdravlja u slučaju ozbiljne zdravstvene opasnosti, uključujući kažnjavanje građana, uzimajući u obzir da zakonodavni postupak obično traje mjesecima. Vrijeme i sama činjenica okupljanja ljudi stoga se nisu činili dobrim izborom, jer je bilo moguće intervenirati pomoću instrumenta dpcm, na izuzetno hitan način.«

Nakon ove odluke rimskog suda, postavlja se također pitanje koji su glavni razlozi donošenja nezakonitih ministarskih uredbi. Prvo, kako ističe sud, uredbe kojima je vlada intervenirala radi »zatvaranja« Italije i upravljanja pandemijom, nemaju pravnu osnovu, jer »nisu regulatorne, već administrativne prirode«. Vlada bi mogla intervenirati tako da se primjenjuje jedino u uvjetima ratnog stanja, koji ne postoje. Ne postoji čak ni »uobičajeni zakon koji vijeću ministara daje ovlasti da proglasi izvanredno stanje zbog zdravstvenih rizika«. Dpcm koji reguliraju tzv. fazu 2, također imaju isti problem. Ministarske uredbe također predstavljaju problem jer, da bi postale valjane kao upravni akti, »moraju biti opravdane, u skladu s člankom 3. zakona 241/1990«. Dpcm kao osnovu (pokriće) svojih razloga navodi analize Tehničkog znanstvenog odbora (Cts). Šteta što je vlada te analize objavila tek pri kraju isteka Dpcm-a, navodi sud, s obzirom na to da su dugo vremena bile klasificirane kao povjerljive. Upravo zbog toga razlozi su ostali nepoznati. Osim toga takvo odgađanje, do te mjere, pojašnjava sud, ne dopušta aktiviranje sudske zaštite. Sudac rimskog suda sažeo je u presudi sve aspekte nelegitimnosti premijerovih uredbi i to ne samo one koji se tiču Ustava.

No, jedan od bitnih aspekata presude rimskog suda nalazi se u sljedećoj ocjeni: »Šira krizna pitanja koja pogađaju mnoge ljude i proizvodne aktivnosti, ne proizlaze iz samog COVID-19, već iz načina reguliranja ove situacije koju vodi vlada pomoću Dpsm-a, koji je ograničio neke od temeljnih sloboda građana, posljedično uzrokujući ovu krizu. Stoga se upravo te uredbe premijera moraju osporiti, radi uklanjanja negativnih posljedica koje iz njih proizlaze.«
Mainstream mediji u Italiji, osim Il Giornale i Libero, presudu suda ignoriraju. Sud nadalje smatra da je protivno Ustavu utvrđivati opća pravila vladinim dekretima koji, štoviše, ograničavaju temeljna ljudska prava. Slijedom toga, deklaracija koju je vlada (Vijeće ministara) usvojila 31. siječnja 2020. godine, nelegitimna je jer se njome postupa na način kada ne postoje potrebni zakonski preduvjeti. Po mišljenju suda, nijedan izvor ustavnog ili redovnog zakona, ne daje vijeću ministara pravo za proglašenjem izvanrednog stanja zbog zdravstvenog rizika.

Ovo je prvi značajan sudski slučaj u Italiji koji osporava valjanost Dpcm-a. Tijekom idućih mjeseci, vidjet ćemo hoće li u sličnim slučajevima i drugi suci postupiti na isti način. No, ključno je pitanje hoće li građani pravodobno prepoznati kada je riječ o zakidaju njihovih temeljnih ustavnih prava, kako bi putem nadležnih institucija takve pokušaje na vrijeme spriječili.

Izvor: https://www.novilist.hr/komentar/rimski-sud-doveo-je-u-pitanje-zakonitost-mjera-talijanske-vlade/

Objavljeno u Vijesti

Deklaracija 43 000 znanstvenika o borbi protiv pandemije bez zaključavanja

Petar Horvatić   21. prosinca 2020.

Do danas je Veliku Barringtonovu deklaraciju potpisalo preko 43 000 znanstvenika iz medicine i javnog zdravstva. Izjava stoga ne predstavlja rubni pogled unutar znanstvene zajednice. Ovo je središnji dio znanstvene rasprave. 

Dr. Jay Bhattacharya, jedan od autora Velike Barringtonove deklaracije protiv zaključavanja u pandemiji COVID-a, iznosi svoju ideju politike borbe protiv koronavirusa koja bi bila djelotvorna koju donosimo u nastavku:

 Moj cilj je, prvo, iznijeti činjenice o tome koliko je COVID-19 zapravo smrtonosan; drugo, iznijeti činjenice o tome kome prijeti; treće, iznijeti neke činjenice o tome koliko su zaključavanja (lockdown) bila smrtonosna; i četvrto, preporučiti promjenu javne politike, piše Lifesitenews

  1. Stopa smrtnosti od COVID-19

U raspravi o smrtonosnosti COVID-a moramo razlikovati COVID slučajeve od COVID- infekcija. Mnogo straha i zbunjenosti rezultat je nerazumijevanja razlike između ova dva termina.

Ove smo godine puno čuli o “stopi smrtnosti slučajeva” od COVID-a. Početkom ožujka stopa smrtnosti u SAD-u iznosila je otprilike tri posto – gotovo tri od svakih stotinu ljudi koji su početkom ožujka identificirani kao “slučajevi” COVID-a. Usporedite to sa današnjim danom, kada je poznato da je stopa smrtnosti od COVID-a manja od 0,5%.

Drugim riječima, kada je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) početkom ožujka rekla da tri posto ljudi koji obolijevaju od COVID-a umre od njega, pogriješili su. Stopa smrtnosti od COVID-a mnogo je bliža 0,2 ili 0,3 posto. Razlog vrlo netočnih ranih procjena jednostavan je: početkom ožujka nismo identificirali većinu ljudi koji su zaraženi COVID-om.

“Stopa smrtnosti” izračunava se dijeljenjem broja umrlih s ukupnim brojem potvrđenih slučajeva. Ali da bi se dobila točna stopa smrtnosti od COVID-a, broj u nazivniku trebao bi biti broj zaraženih osoba – broj ljudi koji su stvarno imali bolest – umjesto broja potvrđenih slučajeva.

U ožujku su samo mali dijelovi zaraženih ljudi koji su se razboljeli i otišli u bolnicu identificirani kao slučajevi. No većina ljudi zaraženih COVID-om ima vrlo blage simptome ili ih uopće nema. Ti ljudi nisu bili identificirani u tim ranim danima, što je rezultiralo vrlo obmanjujućom stopom smrtnosti. I to je ono što je pokretalo javnu politiku. Još je gore što nastavlja sijati strah i paniku jer je percepcija velikog broja ljudi o COVID-u zamrznuta u obmanjujućim podacima iz ožujka.

Kako dobiti točnu stopu smrtnosti?

Da bismo koristili tehnički izraz, testiramo seroprevalenciju – drugim riječima, ispitujemo kako bismo otkrili koliko ljudi ima dokaze u svom krvotoku da je imalo COVID.

To je lako s nekim virusima. Svatko tko je, na primjer, bolovao od vodenih kozica, i dalje u njemu živi taj virus – zauvijek ostaje u tijelu. COVID, s druge strane, poput ostalih koronavirusa, ne ostaje u tijelu. Netko tko je zaražen COVID-om, zatim ga ozdravi, bit će zaštićen od njega, ali još uvijek neće živjeti u njemu.

Ono što trebamo testirati su antitijela ili drugi dokazi da je netko imao COVID. Pa čak i antitijela s vremenom blijede, pa ispitivanje na njih i dalje rezultira podcjenjivanjem ukupnih infekcija.

Seroprevalencija je ono na čemu sam radio u prvim danima epidemije. U travnju sam proveo niz studija, koristeći testove na antitijela, kako bih vidio koliko je ljudi u kalifornijskoj okrugu Santa Clara, u kojem živim, zaraženo. U to je vrijeme bilo oko 1.000 slučajeva COVID-a koji su identificirani u županiji, ali naši testovi na antitijela otkrili su da je zaraženo 50.000 ljudi – tj. bilo je 50 puta više infekcija nego identificiranih slučajeva. To je bilo izuzetno važno, jer je značilo da stopa smrtnosti nije tri posto, već blizu 0,2 posto; ne troje od 100, već dvoje od 1000 ljudi.

Kada je izašla, ova studija Santa Clare bila je kontroverzna. I doista, sada postoje 82 slične studije seroprevalencije iz cijelog svijeta, a srednji rezultat ove 82 studije je stopa smrtnosti od oko 0,2 posto – točno ono što smo pronašli u okrugu Santa Clara.

Ponegdje je, naravno, stopa smrtnosti bila veća: u New Yorku je bila otprilike 0,5 posto. Na drugim mjestima bila je niža: stopa u Idahu bila je 0,13 posto. Ono što ova varijacija pokazuje jest da stopa smrtnosti nije samo funkcija smrtonosnog virusa. To je također funkcija onoga tko se zarazi i kvalitete zdravstvenog sustava. U prvim danima virusa, naši su zdravstveni sustavi loše upravljali COVID-om. Dijelom je to bilo zbog neznanja: provodili smo vrlo agresivne tretmane, na primjer respiaratore, koji bi u retrospektivi mogli biti kontraproduktivni. A dio je bio zbog nemara: ponegdje smo bespotrebno dopuštali da se mnogi ljudi u staračkim domovima zaraze.

Suština je da je stopa smrtnosti od COVID-a oko 0,2 posto.

  1. Tko je u opasnosti?

Najvažnija činjenica o pandemiji COVID – u smislu odlučivanja kako na nju odgovoriti na pojedinačnoj i društvenoj osnovi – jest da nije jednako opasna za sve. To je postalo jasno vrlo rano, ali iz nekih razloga naše javnozdravstvene poruke nisu uspjele iznijeti ovu činjenicu u javnost.

Još uvijek se čini da je uobičajena percepcija da je COVID jednako opasan za sve, ali to je daleko od istine. Postoji razlika između stope smrtnosti starijih ljudi, starijih od 70 godina, i stope smrtnosti djece. Činjenica je da je za malu djecu ova bolest manje opasna od sezonske gripe. Ove je godine u Sjedinjenim Državama više djece umrlo od sezonske gripe nego od COVID-a dva puta ili više puta.

Iako COVID nije smrtonosan za djecu, za starije ljude puno je smrtonosniji od sezonske gripe. Ako pogledate studije širom svijeta, stopa smrtnosti od COVID-a za osobe starije od 70 godina iznosi oko četiri posto – četiri od 100 među onima od 70 i više godina, za razliku od dva od 1.000 u ukupnoj populaciji.

  1. Problem zaključavanja

Rasprostranjena zaključavanja gospodarstva uvedena kao odgovor na COVID su bez presedana: zaključavanja nikada prije nisu bila iskušana kao metoda kontrole bolesti. Prvotno obrazloženje zaključavanja bilo je da bi usporavanje širenja bolesti spriječilo da bolnice budu preopterećene. Ubrzo je postalo jasno da to nije zabrinjavajuće: u SAD-u i u većini svijeta bolnice nikada nisu bile preopterećene. Ipak, zaključavanja su zadržana, a to se pokazalo da ima smrtonosne učinke.

Oni koji se usude govoriti o ogromnoj ekonomskoj šteti koja je uslijedila nakon zaključavanja optuženi su za bezdušnost. Ekonomska su razmatranja ništa u usporedbi sa spašavanjem života, počevši od činjenice da su UN procijenili da će ove godine 130 milijuna dodatnih ljudi gladovati kao rezultat ekonomskih šteta koje su posljedica zaključavanja.

Drugi rezultat zaključavanja je taj što su ljudi prestali dovoditi svoju djecu na imunizaciju protiv bolesti kao difterije, hripavca i dječje paralize, jer su se više bojali COVID-a nego što su se bojali ovih smrtonosnijih bolesti. To se nije dogodilo samo u SAD-u: osamdeset milijuna djece širom svijeta sada je u opasnosti od ovih bolesti.

Veliki broj Amerikanaca, iako su imali rak i bila im je potrebna kemoterapija, nisu došli na liječenje jer su se više bojali COVID-a nego raka. Drugi su preskočili preporučene preglede.

Kao posljedicu imat ćemo porast stope raka i smrtnosti od raka. Također ćemo vidjeti veći broj smrtnih slučajeva od dijabetesa zbog ljudi koji propuštaju nadzor nad dijabetesom.

Problemi s mentalnim zdravljem su na neki način najšokantnija posljedica.

U lipnju ove godine, istraživanje CDC-a pokazalo je da je svaka četvrta mlada osoba između 18 i 24 godine ozbiljno razmišljala o samoubojstvu. Ljudska bića nisu stvorena da žive sama. Trebali bismo biti u društvu jedni s drugima. Nije iznenađujuće da su zaključavanja imala psihološke učinke koje su imala, posebno među mladima i djecom, kojima je uskraćena prijeko potrebna socijalizacija.

Zapravo, ono što radimo zahtijeva od mladih ljudi da snose teret kontrole bolesti od koje se suočavaju s malo ili nimalo rizika. To je u potpunosti zaostalo za pravim pristupom.

  1. Kako dalje

Deklaracija glasi:

Prošli tjedan susreo sam se s još dvojicom epidemiologa – dr. Sunetra Gupta sa Sveučilišta Oxford i dr. Martinom Kulldorffom sa Sveučilišta Harvard – u Great Barringtonu u Massachusettsu. Nas troje dolazimo iz vrlo različitog disciplinskog podrijetla i iz vrlo različitih dijelova političkog spektra.

Ipak, došli smo do istog mišljenja: stava da je raširena politika zaključavanja razarajuća javno-zdravstvena pogreška.

Kao odgovor na to napisali smo i izdali Veliku Barringtonovu deklaraciju koja se, zajedno s videozapisima s objašnjenjima, odgovorima na često postavljana pitanja, popisom supotpisnika itd ., može pregledavati na mreži na  www.gbdeclaration.org .

Kao epidemiolozi zaraznih bolesti i znanstvenici iz javnog zdravstva imamo ozbiljnu zabrinutost zbog štetnih utjecaja na fizičko i mentalno zdravlje prevladavajućih politika COVID-19 i preporučujemo pristup koji nazivamo usmjerenom zaštitom.

Dolazeći i s lijeva i s desna, i iz cijelog svijeta, svoju smo karijeru posvetili zaštiti ljudi. Trenutne politike zaključavanja proizvode razorne učinke na kratkoročno i dugoročno javno zdravlje. Rezultati (nabrojimo nekoliko) uključuju niže stope cijepljenja u dječjoj dobi, pogoršanje ishoda kardiovaskularnih bolesti, manje probira za rak i pogoršanje mentalnog zdravlja – što dovodi do veće suvišne smrtnosti u godinama koje dolaze, a radnička klasa i mlađi članovi društva nose najteže teret. 

Držanje učenika izvan škole velika je nepravda.

Održavanje ovih mjera sve dok cjepivo ne postane dostupno prouzročit će nepopravljivu štetu, a osiromašeni će biti nesrazmjerno oštećeni.

Srećom, naše razumijevanje virusa raste. Znamo da je ranjivost na smrt od COVID-19 više od tisuću puta veća kod starih i nemoćnih nego kod mladih. Doista, za djecu je COVID-19 manje opasan od mnogih drugih štetnosti, uključujući gripu.

Kako se imunitet gradi u populaciji, rizik od infekcije za sve – uključujući i one ranjive – pada. Znamo da će sve populacije na kraju doseći imunitet stada – tj. točku u kojoj je stopa novih infekcija stabilna – i da tome može pomoći cjepivo (ali ne ovisi o njemu). Cilj bi nam stoga trebao biti minimalizirati smrtnost i socijalnu štetu dok ne postignemo imunitet stada.

Najosjećajniji pristup koji uravnotežuje rizike i koristi od postizanja imuniteta stada je omogućiti onima koji su u minimalnom riziku od smrti da normalno žive svoj život kako bi izgradili imunitet na virus prirodnom infekcijom, dok istovremeno bolje štite one koji su na najvišem nivou rizik. To nazivamo usmjerenom zaštitom.

Usvajanje mjera za zaštitu ranjivih osoba trebao bi biti središnji cilj odgovora javnog zdravstva na COVID-19. Na primjer, starački domovi trebali bi koristiti osoblje sa stečenim imunitetom i provoditi česta PCR testiranja ostalog osoblja i svih posjetitelja. Rotacija osoblja trebala bi biti svedena na minimum. Umirovljenici koji žive kod kuće trebali bi donijeti namirnice i ostale potrepštine u svoj dom. Kada je moguće, trebali bi se susresti s članovima obitelji vani, a ne unutra. Sveobuhvatan i detaljan popis mjera, uključujući pristupe višegeneracijskim kućanstvima, može se provesti, a u velikoj je mjeri u okviru opsega i mogućnosti zdravstvenih radnika.

Onima koji nisu ranjivi treba odmah omogućiti da nastave život kao i obično. Jednostavne higijenske mjere, poput pranja ruku i boravka kod kuće kada je bolesno, trebali bi trenirati svi kako bi se smanjio prag imuniteta stada. Škole i sveučilišta trebaju biti otvoreni za osobnu nastavu. Trebali bi nastaviti s izvannastavnim aktivnostima, poput sporta. Mlade odrasle osobe s niskim rizikom trebaju raditi normalno, a ne od kuće. Trebali bi se otvoriti restorani i druga poduzeća. Umjetnost, glazba, sport i druge kulturne aktivnosti trebale bi se nastaviti. Ljudi koji su više izloženi riziku mogu sudjelovati ako žele, dok društvo u cjelini uživa zaštitu koju ranjivima pružaju oni koji su izgradili imunitet stada.

***

Trebao bih reći nešto zaključno o ideji imuniteta stada, koju neki ljudi pogrešno karakteriziraju kao strategiju puštanja ljudi da umru. Prvo, imunitet krda nije strategija – to je biološka činjenica koja se odnosi na većinu zaraznih bolesti. Čak i kad osmislimo cjepivo, oslanjat ćemo se na imunitet stada kao krajnju točku ove epidemije. Cjepivo će pomoći, ali imunitet stada je ono što će ga dovesti do kraja. I drugo, naša strategija nije dopustiti ljudima da umru, već zaštititi ranjive. Znamo ljude koji su ranjivi i znamo ljude koji nisu ranjivi. I dalje se ponašati kao da ne znamo te stvari nema smisla.

Moja posljednja poanta je o znanosti. 

Kada su se znanstvenici izjasnili protiv politike zaključavanja, uslijedio je ogroman odmak i riječi: “Ugrožavate živote.” Znanost ne može djelovati u takvom okruženju. Ne znam sve odgovore na COVID; nitko to ne zna. Znanost bi trebala biti u mogućnosti razjasniti odgovore. Ali znanost ne može raditi svoj posao u okruženju u kojem svatko tko izaziva status quo bude zatvoren ili dobije otkaz.

Do danas je Veliku Barringtonovu deklaraciju potpisalo preko 43 000 znanstvenika iz medicine i javnog zdravstva. Izjava stoga ne predstavlja rubni pogled unutar znanstvene zajednice. Ovo je središnji dio znanstvene rasprave i pripada joj. Članovi šire javnosti također mogu potpisati Deklaraciju.

Zajedno mislim da možemo prijeći na drugu stranu ove pandemije. Ali moramo uzvratiti udarac. Nalazimo se na mjestu gdje je naša civilizacija u opasnosti, gdje veze koje nas spajaju riskiraju da budu rastrgane. Ne bismo se trebali bojati. Na virus COVID trebali bismo reagirati racionalno: zaštititi ranjive, suosjećajno liječiti ljude koji se zaraze, razviti cjepivo. I dok radimo ove stvari, trebali bismo vratiti civilizaciju koju smo imali kako lijek ne bi bio gori od bolesti. 

Objavljeno uz dopuštenje Imprimisa .

Izvor: https://narod.hr/koronavirus/deklaracija-43-000-znanstvenika-o-borbi-protiv-pandemije-bez-zakljucavanja

Objavljeno u Aktualnosti

 PODCAST VELEBIT - dr. Lidija Gajski: Drugo mišljenje o cijepljenju, testiranju, karanteni i kamo nas to vodi

Objavljeno u Aktualnosti

Vlade država diljem svijeta, s izuzetkom Švedske i još nekoliko zemalja, katastrofalno su pogriješile u odgovoru na koronavirus, tvrdi njemački biostatističar Knut Wittkowski.

Štoviše, dr. Wittkowski tvrdi da su mjere socijalnog distanciranja, kolokvijalno nazivane zatvaranje (eng. lockdown) ili karantena, bile ne samo beskorisne, već izuzetno štetne te da "sada možemo ponovo otvoriti (zemlje pogođene pandemijom) i zaboraviti na cijelu stvar", piše Index.

No YouTube je prošli tjedan u sklopu svoje borbe protiv dezinformacija o koronavirusu uklonio video intervjua s Wittkowskim u kojem on objašnjava svoj kontroverzni pogled na koronavirus koji je diljem svijeta izazvao najveću "karantenu" u povijesti.

"Sa svim respiratornim bolestima, jedina stvar koja zaustavlja zarazu je imunitet krda. Oko 80% ljudi treba imati kontakt s virusom, a većina njih neće ni shvatiti da su bili zaraženi", rekao je ovaj njemački znanstvenik u intervjuu za YouTube kanal britanskog studija za dokumentarne filmove Journeyman Pictures.

Konzervativni američki tabloid New York Post, inače u vlasništvu medijskog diva New Corp australskog magnata Ruperta Murdocha, objavio je u subotu da je YouTube uklonio video s Wittkowskim koji je dotad prikupio više od 1,3 milijuna pregleda.

Međutim, drugi video intervjua s ovim znanstvenikom, objavljen 28. travnja, i dalje je dostupan na ovom YouTube kanalu. A prvi intervju s Wittkowskim za ovaj kanal, koji je uklonjen s YouTubea, i dalje je dostupan na Facebooku, a možete ga pogledati ovdje:

Wittkowski kaže da ne zna zašto je njegov intervju uklonjen s YouTubea. "Ne kažu vam. Samo kažu da krši njihove standarde zajednice. Nema objašnjenja koji su to standardi i koje standarde je prekršio", rekao je za New York Post.

Najpoznatiji primjer kontroverzne politike uklanjanja "medicinski neutemeljenog" sadržaja s YouTubea, što prema objašnjenju direktorice ovog internetskog diva Susan Wojcicki uključuje "bilo što što ide protiv preporuka Svjetske zdravstvene organizacije", a koju kritičari nazivaju cenzurom, bilo je uklanjanje intervjua s notornim britanskim autorom Davidom Ickeom u kojem je tvrdio da covid-19 ne izaziva virus, već zračenje odašiljača za mobilnu tehnologiju 5G, piše Index.

Ipak, Wittkowskog se ne može smjestiti u istu kategoriju kao Ickea. Jedan je teoretičar zavjera koji tvrdi da svijetom iz sjene vladaju izvanzemaljski ljudi-reptili, drugi je znanstvenik s prilično impresivnim referencama, koji je u ožujku objavio i znanstveni rad o dva moguća soja virusa SARS-CoV-2 i strategijama za prevenciju.

Wittkowski je magistrirao statistiku i stekao doktorate iz informatičkih znanosti i medicinske biometrije, a 20 godina je bio na čelu Centra za kliničke i translacijske znanosti na Sveučilištu Rockefeller, prestižnom privatnom sveučilištu fokusiranom na biologiju i medicinu. Nakon odlaska sa sveučilišta osnovao je biomedicinsku tvrtku Asdera, koja se fokusira na genetska istraživanje novih terapija za kompleksne bolesti, a prema njegovoj tvrdnji jedan od tih lijekova mogao bi biti učinkovit protiv koronavirusa.

Upravo zbog svega navedenog njegove su tvrdnje o pandemiji koronavirusa i borbi protiv iste još bizarnije.

Od njegovih stavova ogradilo se i samo Sveučilište Rockefeller. "Mišljenja koja je izrazio Knut Wittkowski, u kojima preporučuje ubrzani razvoj imuniteta krda na novi koronavirus umjesto socijalnog distanciranja, ne predstavljaju stajališta Sveučilišta Rockefeller, njegovog vodstva ili profesorskog kadra. Wittkowski je bio prethodno zaposlen na Rockefelleru kao biostatističar. Nikad nije imao titulu profesora na Rockefelleru", stoji u priopćenju ovog sveučilišta od 13. travnja, piše Index.

Izvor: https://www.glasistre.hr/svijet/pogledajte-video-intervju-/-je-li-karantena-bila-ogromna-pogreska-tako-tvrdi-njemacki-znanstvenik-knut-wittkowski-643665

Objavljeno u Aktualnosti
Označeno u